Kartel država

Nezgodno je kada ulepšane serije o životu kriminalaca u korumpiranim državama koje se s različitim uspehom bore sa ovim zlom postanu stvarnost koju gledamo u našoj Srbiji.

Perverzna ideja je da kriminal i korumpiranost budu propagirani kao poželjan biznis model na televizijama s nacionalnim frekvencijama, a narko-dileri i lopovi zvezde. I to u tolikoj meri da ne možemo da se ne zapitamo da li je vlast sposobna da organizovani kriminal drži pod kontrolom i u granicama koje se podrazumevaju u demokratskom svetu ili je i sama postala potpuno kriminalizovana?

Možda je ovaj fenomen najbolje opisao Saša Đorđević, u Vremenu broj 1606, „…na Balkanu postoje predispozicije za stvaranje kartela koji može naneti štetu kao u Latinskoj Americi: ugroziti državni suverenitet i monopol na upotrebu sile; zameniti određene državne funkcije, kao što su obezbeđivanje bezbednosti, stvaranje stabilne ekonomije i valute, ali i održavanje kulturnog identiteta; uzurpirati državu kao oblik održivog društvenog i političkog uređenja.“

POČETAK: Sprega države i pripadnika podzemlja potiče iz doba SFR Jugoslavije, da bi se nastavila za vreme Slobodana Miloševića, kada su gangsteri i slični lupeži, usled malog odziva ljudi za rat na ovim prostorima, bili upotrebljeni, na obostrani interes, da rade ono što niko normalan svojevoljno nije želeo. Uz širok spektar drugih nepodopština, bila je to idealna prilika da se naprave paravojne formacije sa dozvolom za krađu i šverc. Blanko tapija na bogaćenje.

Nakon rasturanja zemunskog klana i hapšenja šefa novog istoimenog Šarićevog, predstavnici sadašnje vlasti su se dosetili da ponovo iskoriste ovaj demonski resurs za svoje potrebe kako bi obezbedili jurišne odrede i grupe za zastrašivanje građana, kojima je prebačena stara tapija za bogaćenje. Na osnovu predizbornog obećanja kandidata za predsednika Srbije Tomislava Nikolića, novoformirana vlada 2012. godine je, na predlog Ministarstva pravde na čijem je čelu bio Nikola Selaković, uputila Narodnoj skupštini Zakon o amnestiji, koji je usvojen i koji je obuhvatio oko 3.600 zatvorenika. Situacija u zatvorima zbog prenatrpanosti i loših uslova, uz glasine o pobuni u KPZ Požarevac, ekspresno je motivisala novu skupštinsku većinu da usvoji ovaj zakon. Posle se isti taj predsednik, koji uživa privilegije korišćenja državne vile bez ikakvog razloga, pravdao da nije on usvajao zakon. Ali ga je obećao kao kandidat SNS-a.

Na slobodu je pušten i jedan dokazani huligan, koji je napao žandarma tako što mu je upaljenu baklju stavio u usta. Napadnuti žandarm Nebojša Trajković je rekao, kako prenosi TV N1, da je „Uroš Mišić nagrađen. On je pobednik. A ja ću do kraja života ostati invalid“. Navedeni kriminalac je ponovo uhapšen aprila ove godine u akciji sa Darkom Šarićem, koji je izgleda neometano vodio posao iz zatvora. Drugi huligani su, u međuvremenu, išarali ceo grad natpisima „Pravda za Uroša“.

Sve ovo bitno je jer ukazuje na činjenicu da mala organizovana grupa može da teroriše ceo grad ako ima političku podršku. Slični crteži s likom osuđenika Ratka Mladića najverovatnije su proizvod iste grupe ljudi. Te grupice su spremne da proizvode paniku, zastrašuju ljude i održavaju ovakvu korumpiranu vlast u situaciji da ne učini ništa, tako da u suštini deluju tako da postaju jedno telo. Premijer Aleksandar Vučić, na konferenciji za štampu,2016. godine, na pitanje novinara Insajdera Branislava Grkovića izjavio je da država trenutno nema dovoljno snage za borbu protiv huligana jer je, kako je rekao, za tako nešto potreban društveni konsenzus. Svestan problema koji ne može ili ne želi da reši.

A u međuvremenu, do pomenute akcije hapšenja iz 2022, koju su pokrenule međunarodne institucije, ništa se značajno nije desilo. Štaviše, došlo je do zastarevanja slučaja drugih kriminalaca koji su ranije pobegli iz zemlje zbog optužnica. Slučaj Dijane Hrkalović koji može ukazivati na spregu vlasti i kriminala vodi se na takav način da je samo izbor advokata dovoljan da potvrdi sumnje. Upitno je i da li ga je sama birala.

KARTEL SRBIJA: Svi ti lopovi razvili su sjajan poslovni model, ulaganje ili pranje narko i drugog novca kroz građevinske poslove, koje dobijaju u sadejstvu sa vlastima, a zatim imaju najmanje dve opcije: da prodajom objekata ponovo ulažu ili da, recimo, stavljaju sve te nekretnine pod hipoteku kako bi kupili mašine za asfaltiranje puteva i onda dobijali nameštene tendere od države, po dogovorenoj ceni. Novac kaplje svima u lancu, korumpiranim službenicima, vlasti i mafiji. Upitnost kvaliteta, nadzor nad izvođenjem radova i vremenski rokovi su mislene imenice. Tekst Krika o korupciji i nelegalnoj gradnji u Beogradu od 20. aprila 2022. govori o korumpiranosti predstavnika gradskog Sekretarijata za poslove ozakonjenja objekata. Iako je ilegalna izgradnja krivično delo, ona i dalje cveta jer postoji neko u vlasti ko to može da reguliše. Sve pokazuje da je Srbija postala raj za kriminal, perpetuum mobile mafije.

Ovako naraslom monstrumu kriminala i vlasti ne odgovara normalizacija društva, demokratizacija, formiranje institucija i približavanje Evropskoj uniji jer im predstavlja pretnju za dalji rad. Zbog toga su spremni da šire netrpeljivost, podstiču prizemne emocije i okupiraju medijski prostor da se ne bi čula istina, a istina je da oni lažu. Poslednje morbidno skandiranje Brankici Stanković, urednici portala Insajder, znak je za uzbunu i akciju.

Uz spoljnopolitičke izazove i petu kolonu, plaćenu iz inostranstva, koja radi protiv interesa Srbije i njene integracije u zajednicu evropskih demokratskih država, organizovani kriminal podstiče javno mnjenje da bude protiv toga lažnim istraživanjima, promocijom opskurnih likova iz doba devedesetih, osuđenih ratnih zločinaca i sitnih bandita današnjice. Jer njima ništa drugo ne odgovara.

ŠTA NAS ČEKA: Nažalost, stanje neodlučnosti loše izabranih vlasti ponovo će nas skupo koštati. Moguće je da, kao što smo naveli, Srbija postane talac organizovanog kriminala i korupcije, gde ćemo sve više doživljavati ono što vidimo u serijama o Eskobaru, kolumbijskim i meksičkim narko-kartelima, samo ne tako romansirano već brutalno.

A moguće je i da u zajednici sa drugim demokratskim državama, uz pomoć međunarodnih institucija i službi koje se bore protiv organizovanog kriminala, stavimo kriminal tamo gde mu je i mesto, u podzemlje, s mnogo manjim uticajem na društvo.

Ovi koji su već deceniju na vlasti, umesto da rešavaju probleme, napravili su ih još većim i očigledno je da ne mogu da ih reše. Možda i ne žele. Kad malo bolje razmislimo, za deset godina na vlasti, koju dobru odluku je SNS samoinicijativno doneo, a da mu nije sugerisano šta mora da uradi? I tako smo došli u situaciju da se jedan čovek predstavlja kao donosilac odluka kad institucije nisu konstituisane već dodatno urušene. Uplašeni mesija, koji je podigao toliki talog da ni sȃm više ne zna šta bi trebalo da uradi za dobrobit Srbije.

Tekst je objavljen u rubrici Alarm u Novom magainu broj 579, 03. juna 2022.