Kakvo društvo zaista želimo?
Diskusija se vodi oko minornih pojavnih stvari, oko tema koje nemaju veze sa napretkom, već služe da zamagle suštinu, a to je u kakvom društvu želimo da živimo.
Diskusija se vodi oko minornih pojavnih stvari, oko tema koje nemaju veze sa napretkom, već služe da zamagle suštinu, a to je u kakvom društvu želimo da živimo.
When we look at the profile and competencies of the people who lead the country, public companies, municipalities and cities in Serbia, we have to ask ourselves, what is the purpose of education in Serbia?
Kada pogledamo profil ljudi koji vode zemlju, javna preduzeća, opštine i gradove u Srbiji,moramo da se zapitamo, čemu služi obrazovanje u Srbiji?
Većina istraživanja javnog mnjenja su lažna, izmišljena. Neki to rade iz neukosti, neki iz zadnjih namera kako bi dodatno propagirali svoju zatucanu politiku. To nije dobro za demokratiju jer stvara lažnu sliku o društvenim pojavama.
Ukoliko bismo uporedili naše društvo sa anksioznom osobom, shvatili bismo da građani imaju iste simptome: neodlučni su, zbunjeni, demoralisani, veruju pre u tuđa nego u sopstvena rešenja, nemaju samopouzdanje, brinu o svemu preterano i to sve usled dugotrajnog neodređenog straha i tenzije.
Koliko god delovalo da se novim zakonskim rešenjima štite prava potrošača, svedoci smo da to nije tako: od kvaliteta prozivoda koji su namenjeni ovom tržištu, do nemogućnosti podnošenja kolektivne tužbe, uz nedostatak primene u praksi.
It is obvious that our state administration makes every initiative difficult with bad regulations. Too many regulations at all levels are bullying citizens, while the biggest debtors and those who build illegally go unpunished.
Ko god šta pričao, očigledno je da naša državna administracija lošim propisima otežava svaku inicijativu. Prenormiranje na svim nivoima je maltretiranje građana, dok najveći dužnici, oni koji ilegalno grade i drugi uzurpatori prolaze nekažnjeno.
Perverzna ideja je da kriminal i korumpiranost budu propagirani kao poželjan biznis model na televizijama s nacionalnim frekvencijama, a narko-dileri i lopovi postanu zvezde.
It is the perverse idea to propagate criminal as desirable business model on television with national frequencies, where drug dealers and thieves are presented as stars..